Kalibrisao sam sondu… šta sad?
Upravo sam kalibrisao sondu, sada je samo trebam priključiti na mjerač, upisati koeficijente i početi raditi mjerenja. Ne moram da brinem o kalibraciji sonde dok je ponovo ne kalibrišem.
Veliki broj ljudi upravo ovako razmišlja kada je riječ o kalibraciji sonde. Prateći ovakvu praksu, moguće je uštediti malo vremena, ali trošak može biti značajan. Nadam se da će Vam ovaj članak približiti važnost svakog koraka u procesu kalibracije sonde.
Kompletan proces kalibracije sonde
Dakle, kako je naprijed rečeno, postoje još neki koraci koje je potrebno proći da bismo bili sigurni u performansu sonde koja je bila na kalibraciji.
Prvi korak je mjerenje koje se vrši prije nego je sonda spakovana i poslana na kalibraciju. Dakle, ovo mjerenje predstavlja status sonde prije nego je poslana na kalibraciju. Kada se sonda vrati sa kalibracije, potrebno je izvršiti novo mjerenje da bi se utvrdilo da nema promjena u driftu sonde koje je mogao uzrokovati npr. transport sonde. Nakon toga, prvo i drugo mjerenje se porede sa rezultatima kalibracije. Ovo nam omogućava da pratimo status sonde, i također nam pruža poređenje naše laboratorije i laboratorije koja je izvršila kalibraciju sonde.
Mjerenja izvršena sa sondom prije i poslije transporta vjerovatno predstavljaju najznačajnija mjerenja u cjelokupnom procesu kalibracije. Mnoge sonde su oštećene tokom transporta do te mjere da ih je nemoguće popraviti. Zbog toga, dobar savjet je da završite sav potrebni posao sa sondom prije nego ju pošaljete na kalibraciju.
Kako da znam da je sonda u toleranciji?
Samo zato što je sonda kalibrisana i izdat joj certifikat o kalibraciji ne znači da je u toleranciji. Ovo je možda očigledno, ali je to uobičajna zabluda. Postavlja se pitanje kako se onda može znati da je sonda u toleranciji.
U osnovi, status tolerancije sonde izračunava se usporedom rezultata nove kalibracije sa rezultatima prethodne kalibracije. Da bi se odredila promjena u ponašanju sonde, prate se četiri koraka. Prvo, normalizuju se kalibracijski podaci. Drugo, računa se razlika otpora. Treće, ta razlika se konvertuje u temperaturu. I konačno, odredi se da li je sonda u toleranciji ili nije. Iako se ovo čini komplikovanim, u biti je jednostavno koristeći proračunske tablice. Jedan primjer procesa provjere tolerancije sonde dostupan na linku.
PRT tipično nemaju definisane tolerancije same po sebi. Proizvođači navode ocjene stabilnosti koje se smatraju tipičnim kada se sonda koristi u određenom rangu i određeno vrijeme. Kada je to slučaj, onda postavljamo „tolerancije“ na temelju ovih ocjena stabilnosti i naših zahtjeva za upotrebu.
Kako se status „van tolerancije“ može izbjeći?
Cilj svake procedure mjerenja je da se osigura da sve uvijek radi i da ništa nije van tolerancije. Naravno, što je bolja procedura mjerenja, rjeđe se dešava da su instrumenti van tolerancije. Provjera sonde prije nego se pošalje na kalibraciju i kada se vrati sa kalibracije je dobra praksa, ali također sonda se treba nadzirati tokom upotrebe.
Jedna od poteškoća je mjerenje temperature sa sondama koje su lomljive, pa njihova performansa veoma zavisi od samog rukovanja sondom. Proizvođači mogu specificirati dugoročni drift, ali jedini siguran način da se utvrdi performansa sonde je provođenje međuprovjera. Kada god se spomenu međuprovjere, neko uvijek može pitati „Ko ima vremena za to?“. Odgovor je „Ko ima vremena za opozivanje 6 mjeseci ili godinu dana neusaglašenog posla?“ Provjera od pola sata sedmično može spriječiti da se ovo desi.
Koliko često se sonda treba provjeravati?
Ne postoje utvrđena pravila koja definišu koliko često se trebaju raditi međuprovjere. Jedan pristup za definisanje intervala je odluka koliki je najveći interval opoziva posla koji odgovara Vašoj laboratoriji i postavljanje intervala međuprovjere u skladu s tim. Npr. ukoliko kalibrišete 10 instrumenata sedmično sa sondom, onda sedmična međuprovjera može biti dovoljna. Najveći rizik bi bio da se opozove posao sa svih 10 instrumenata. Dnevna međuprovjera smanjila bi ovaj rizik na rekalibraciju 10 instrumenata.
Pri svakoj međuprovjeri, podatke je potrebno spremiti u tablicu. Tako dobijamo grafički prikaz podataka i to je početak kontrolnog grafikona. Dodajte i kontrolne linije na grafikon koje pokazuju koliko sonda može driftati prije nego izađe iz granice koje su postavljene u kalibracijskoj proceduri.
Kako izabrati mjerne tačke međuprovjere?
Ovo je osnovno pitanje koje treba postaviti, jer u ovisnosti o situaciji, mogu se koristiti različite temperaturne tačke. Uglavnom, temperaturne tačke trebaju biti lako ostvarljive i što je važnije, moraju biti ponovljive. Postoji nekoliko opcija.
Trojna tačka vode (TPW), 0.010 °C, se najviše koristi za provjeru. TPW je jako važna za PRT kalibraciju jer se može koristiti za rješavanje nekoliko vrsta problema koji utiču na performanse PRT-a. Ne samo da je TPW uključena u svaku ITS-90 kalibraciju, nego se koristi i u svakom ITS-90 mjerenju. ITS-90 je dizajniran tako da omogućava korisniku da ažurira RPTW (otpor na trojnoj tački vode) sonde. Ažuriranje RPTW koeficijenta također pomaže pri smanjivanju grešaka usljed drifta sonde. Zbog svih ovih razloga, TPW je prvi izbor za brzu provjeru PRT-a.
Međutim, zbog visoke cijene i osjetljivosti, većina sekundarnih laboratorija ne posjeduje TPW. Zbog toga je dobar izbor i provjera u ledu, obzirom da je ovu temperaturu lako realizovati.
(Izvor: Fluke Calibration)
Bosnian 
English